Nije kasno da sebi postanemo ono što nam je nedostajalo 

Šta ako tvoji najgori delovi pokušavaju da te zaštite?

Još kao dete bila sam fascinirana poremećajem višestrukih ličnosti, koji se danas naziva disocijativni poremećaj identiteta. Tada nisam znala da je to zapravo mehanizam preživljavanja najtežih oblika ranog zlostavljanja. 

Disocijativni poremećaj identiteta u filmu 

Pre nekoliko meseci gledala sam film Split, gde James McAvoy maestralno igra lik sa više različitih identiteta. Iako je priča dramatizovana, meni je film bio izuzetno zanimljiv.

Ono što mi je posebno privuklo pažnju jeste način na koji su prikazani različiti delovi ličnosti — ono što bismo u terminologiji Internal Family Systems (IFS) mogli nazvati zaštitnicima. To su delovi koji imaju funkciju da nas zaštite od bola, često kroz kontrolu, rigidnost ili distancu.

Na primer:

  • Patricia predstavlja strogu, rigidnu, moralno apsolutnu figuru
  • Denis kontroliše kroz red, čistoću i disciplinu
  • Beri omogućava funkcionisanje u svakodnevnom životu

Iako su ekstremni, ovi likovi zapravo dobro ilustruju nešto što postoji u svima nama — različite delove koji pokušavaju da nas održe stabilnim.

Title: Jutlustaja Creator: Wiiralt, Eduard (autor) Date: 1932 Providing institution: Tartu Art Museum University Aggregator: Estonian e-Repository and Conservation of Collections Providing Country: Estonia CC0 Jutlustaja by Wiiralt, Eduard (autor) - 1932 - Tartu Art Museum, Estonia - CC0.

Šta je disocijativni poremećaj identiteta 

U dijagnostičkom smislu, ovaj poremećaj podrazumeva prisustvo više identiteta ili stanja ličnosti, uz prekide u osećaju sopstva i pamćenju.

Ali ovaj tekst nije o patologiji.

Fokus ovog teksta 

Želim da se fokusiram na delove ličnosti ne kao patologiju već strategiju preživljavanja koja nam je svima svojstvena.

Želim da predstavim delove kao nešto što možemo kod sebe osvestiti, razumeti, prihvatiti i na takav način steći veću slobodu i autentičnost. 

Kako sam se susretala sa delovima

Sa idejom delova susretala sam se kroz različite edukacije.

U art terapiji smo ih istraživali kroz umetnost — oživljavali ih, ulazili u njihove svetove, upoznavali njihove potrebe. To je bilo intenzivno, ponekad i destabilišuće.

Posebno kroz art terapijski rad inspirisan Jungom, upoznavala sam arhetip Senke — one “prognane” delove sebe koje često ne želimo da vidimo.

U geštalt terapiji, kroz tehnike poput “prazne stolice”, opet smo dolazili u kontakt sa različitim delovima sebe — ovaj put kroz dijalog.

A onda, kroz rad sa traumom i Brainspotting, naučila sam terminologiju Internal Family Systems koju ću predstaviti ovde jer mi je jako korisna. 

Zašto uopšte imamo delove 

Delovi često nastaju kao odgovor na razvojnu traumu.

Kada nešto ne možemo da obradimo — jer smo previše mali, sami ili bez podrške — naš sistem pronalazi način da preživi. Jedan od tih načina je “razdvajanje”.

Tako nastaju delovi.

Neki od njih nose bol, stid, strah, tugu. To su u IFS-u tzv. izgnanici (exiles). Oni su najranjiviji i često gurnuti van svesti.

Da bi ih zaštitili, pojavljuju se drugi delovi — zaštitnici.

Zaštitnici imaju jedan cilj: da nas zaštite od bola.

Postoje dve osnovne vrste:

Menadžeri


Oni pokušavaju da spreče bol unapred.
To su delovi koji teže kontroli, redu, perfekcionizmu, prilagođavanju.

Možda prepoznaješ deo koji:

  • mora sve da uradi savršeno
  • brine šta drugi misle
  • stalno drži stvari “pod kontrolom”

Vatrogasci


Oni reaguju kada bol već izbije.
Njihov cilj je da ga što brže utišaju.

To mogu biti delovi koji:

  • beže u hranu, alkohol, distrakciju
  • imaju nagle emotivne reakcije
  • pokušavaju da “isključe” osećanja

Važno je razumeti:
čak i kada deluju destruktivno — oni pokušavaju da pomognu.

Izgnanici

Izgnanici su najranjeniji delovi.

Oni nose iskustva bola, stida, odbačenosti. Kada se aktiviraju, mogu nas preplaviti snažnim emocijama.

Zato ih zaštitnici drže “podalje”.

Self

Pored svih tih delova, postoji nešto što nije deo u klasičnom smislu.

U IFS-u se naziva Self.

To je mesto mira, jasnoće, stabilnosti i saosećanja. Deo koji može da vidi sve ostale delove, bez straha i bez osuđivanja.

Cilj nije da uklonimo delove — već da Self preuzme vođstvo.

Kako se delovi ispoljavaju u svakodnevnom životu

Delove možemo prepoznati i kroz načine na koje reagujemo.

Na primer:

  • anksioznost može biti deo koji pokušava da nas zaštiti
  • perfekcionizam deo koji pokušava da spreči greške i odbacivanje
  • povlačenje deo koji nas čuva od povrede

Možda i ti prepoznaješ neki deo koji se ponavlja u tvom životu.

Fawn odgovor

Jedan posebno zanimljiv obrazac je tzv. “fawn” odgovor.

To je strategija prilagođavanja kroz udovoljavanje drugima:

  • stavljanje tuđih potreba ispred svojih
  • strah od konflikta
  • stalna potreba da svi budu zadovoljni

I to nije “ličnost” iako tako deluje.

To je deo, strategija preživljavanja i nismo osuđeni da budemo takvi uvek i u svakoj situaciji.

Zaključak

Delovi nisu nešto što treba “popraviti”.

Oni su način na koji smo preživeli.

Ako te ova tema zainteresovala, možeš dalje istraživati IFS, rad sa traumom, Jungove arhetipove ili druge pristupe koji se bave unutrašnjim delovima.

Rad sa delovima započinje njihovim prepoznavanjem i upoznavanjem — kako funkcionišu, kada se aktiviraju i na kojim uverenjima počivaju. Nijedan deo nije tu bez razloga: čak i kada deluje rigidno ili ekstremno, on ima svoju funkciju.

Kroz proces istražujemo njihov razvoj, okidače i odnose sa drugim delovima, kao i potrebe koje su nekada ostale nezadovoljene. Zatim tražimo načine da te potrebe danas budu ispunjene — kroz nova, reparativna iskustva.

To podrazumeva i prostor za tugovanje zbog onoga što je bilo ili nije bilo, kao i učenje kako da nosimo i integrišemo neprijatna osećanja. Paralelno, jačamo resurse i obogaćujemo sadašnji život.

U središtu svega je jačanje Selfa — onog dela koji donosi mir, stabilnost i jasnoću, koji je po svojoj prirodi vredan, sposoban da voli i bude voljen.

Ono što mene najviše dotiče u ovom radu jeste saznanje da čak i kada u ranom životu nije bilo dovoljno sigurnosti ili bezuslovne ljubavi — priča tu ne mora da se završi.

U nama i dalje postoji mesto koje nije slomljeno.
Koje može da obuhvati i ranjene delove i autodestruktivne zaštite od bola.

I možda je baš to najvažnije:
da nikada nije kasno da sebi postanemo ono što nam je nekada nedostajalo.


Photo by https://unsplash.com/@europeana

Title: Jutlustaja Creator: Wiiralt, Eduard (autor) Date: 1932 Providing institution: Tartu Art Museum University Aggregator: Estonian e-Repository and Conservation of Collections Providing Country: Estonia CC0 Jutlustaja by Wiiralt, Eduard (autor) – 1932 – Tartu Art Museum, Estonia – CC0.